27.03.2018. Blog

Tim znanstvenika sa sveučilišta Griffith predvođen Amandom Dawson nedavno je u časopisu Nature Communications objavio rezultate višegodišnjeg istraživanja kojim su utvrdili kako antarktički račići, glavna hrana morskih sisavaca, mikroplastiku u svom probavnom sustavu pretvaraju u nanoplastiku, što predstavlja do sada neotkrivenu prijetnju okolišu. Dodatno istraživanje provedeno je na Sveučilištu Plymouth u Ujedinjenom Kraljevstvu, a cilj je bio istražiti kako se različite vrste plastike usitnjavaju djelovanjem morskih organizama. Znanstveni tim promatrao je kako amfipodni rak Orchestia gammarellus, koji obitava u obalnim područjima sjeverne i zapadne Europe, usitnjava plastične vrećice. Laboratorijskim i praćenjem uzduž obale znanstvenici su otkrili kako rak može jednu plastičnu vrećicu usitniti na čak 1,75 milijuna zasebnih komadića mikroplastike, a koja je kasnijim analizama pronađena i u izmetu raka.

Mikroplastika su komadići plastike manji od pet milimetara koji štete morskom svijetu, a milijuni tona plastičnog otpada koji godišnje završe u morima i oceanima danas predstavljaju egzistencijalnu prijetnju, posebice za velike i već ugrožene životinje, ali i biljni svijet. Osim što je mogu progutati te im tako predstavlja problem za probavni sustav, plastika u morima i oceanima životinjama može smetati i na način da im se omota oko dijela tijela te sprečava njihov pravilan rast i razvoj. Dodatna prijetnja biljnom i životinjskom svijetu je i to što se na površini mikroplastike mogu nalaziti zagađivala odnosno organske onečišćujuće tvari koje se slabo i sporo razgrađuju i ne tope se te se dobro lijepe na plastiku.

Mikroplastika se često koristi u kozmetičkim proizvodima i sredstvima za čišćenje, a nastaje i usitnjavanjem većih komada plastike. Zbog svojih obilježja, procjenjuje se kako je čak 99 posto plastike u morima i oceanima nevidljivo odnosno kako je mikroplastika u morskom okolišu daleko brojnija od hrpe vidljivih plastičnih boca i plutajućih vrećica. Nedavno istraživanje pokazuje kako godišnje u oceanima završi između 4,8 i 12,7 milijuna metričkih tona plastike. I Greenpeace je početkom prošle godine objavio izvješće kojim se procjenjuje da plastika predstavlja čak 96,87 posto plutajućeg otpada u Sredozemlju te da je prisutna i na dubini od 3000 metara. Tako je krajem prošle godine na Regionalnoj konferenciji dionika iz sektora plave ekonomije upozoreno kako bi, ne poduzmu li se neke značajne akcije, do 2030. na jedan kilogram ribe dolazio jedan kilogram plastičnog otpada.

Većinu onečišćenja izaziva jednokratno korištenje plastičnih predmeta, poput plastičnih vrećica i boca, koje se vrlo sporo razgrađuju te se pretvaraju u mikroplastiku. A upravo jednokratna plastika predstavlja više od 50% ukupno proizvedene plastike.

Stoga su vlade i industrije diljem svijeta pokrenule akcije za smanjenje ili čak postupno ukidanje plastike za jednokratnu upotrebu. Jedna od njih je i nova strategija Europske unije kojom se ograničava uporabu plastike za jednokratnu uporabu. Strategija predstavlja dio ambicioznog akcijskog plana prelaska Europske unije na kružno gospodarstvo, a za cilj ima značajno smanjiti količinu plastičnog otpada do 2030. godine od proizvodnje preko uporabe do odlaganja odnosno recikliranja. Tako bi sukladno strategiji sva plastična ambalaža trebala biti prikladna za recikliranje, a ograničila bi se i uporaba mikroplastike, posebice u kozmetičkim i proizvodima za čišćenje. Europljani godišnje proizvedu 25 milijuna tona plastičnog otpada, od čega se manje od 30 posto prikuplja za recikliranje, a strategija postotak recikliranja do 2030. želi povećati na 55 posto uz istovremeno smanjenje korištenja plastičnih vrećica sa sadašnjih 90 na 40 po osobi do 2026. godine.